I jutros su sneni, jedan po jedan, sporim korakom učenici dolazili u školu. A kako je vrijeme početka nastave bivalo bliže tako je i njihov korak postajao brži, pojedinci su se spajali u grupu, a onda u kolonu koja se slijevala u školu. Uvijek tako. Svakoga jutra.

Žamor je bio sve glasniji, razdraganiji, a sunce je sve jače i toplije sjalo. Zvučalo je kao da taj žamor nikada neće prestati.

A onda počne sat i nastane tišina. Kao kad počne ili nestane život, na trenutak. Uvijek se sve životno slije u trenutak. Tišina je prasak, kao u svemirskim prostranstvima.

Danas je u ta svemirska prostranstva otplovio i zauvijek nas napustio naš dragi profesor, kolega, prijatelj i nogometaš Miro.

Rođen je 11. rujna 1959. godine u Slatini, općina Teslić, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je 1. srpnja 1986. godine na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin, program studija ekonomija, smjer informatika.

Od 19. rujna 1986. godine radio je u Centru usmjerenog obrazovanja „Zlatko Šnajder“, odnosno od 1991. godine u Gimnaziji „Matija Mesić“. Jedan je od začetnika nastave informatike u ovoj školi.

Toliko ljubavi prema obitelji, dobrote prema ljudima i skromnosti prema svijetu i životu malo se moglo naći u jednoj osobi, a sve je to imao naš Miro. Iako fizički udaljen od obitelji, zbog radnoga mjesta, nikada ju nije zanemarivao i uvijek je žudio za petkom, kada će krenuti na put prema onima koje najviše voli. Nikada umoran, uvijek blag, smiren i nasmijan, rješavao je sve svoje poslovne obveze.

Druga njegova velika ljubav, nogomet, također je blistavo rasla. Kada je Miro bio na golu malo koja maturantska lopta mogla je dataknuti mrežu. Zahvaljujući njemu često je donosio pobjede profesorskoj nogometnoj ekipi za Dan škole.

Njegova ambicija bila je skromnost, u riječima i djelima prema svemu što je doticao.

Mirno je živio, mirno je otišao, kao što je cijeloga života ponosno nosio ime koje je najbolje opisivalo njegovo biće.

Dragi Miro, počivaj u miru.